Dobro došli, gost
Username: Password: Zapamti me
  • Strana:
  • 1
  • 2

TEMA: Hidronefroza /Hydronephrosis/

Hidronefroza /Hydronephrosis/ 5 godina 3 meseci ago #104

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
HIDRONEFROZA, OPSTRUKCIJA MOKRAĆNOG SISTEMA



Hidronefroza je nakupljanje mokraće u kanalnom sistemu bubrega zbog smetnje u drenaži urina. Posljedica toga je širenje kanalnog sistema na račun redukcije aktivnog parenhima što dovodi do ireverzibilnih anatomskih promjena i funkcionalnog oštećenja. Većina kongenitalnih anomalija mokraćnog sistema koje stvaraju smetnje oticanja urina nastaju na mjestima gdje se sjedinjuju dvije ili više embrionalnih struktura. Poznata su četiri predilekciona mjesta kroz koja mogu postojati smetnje protoka mokraće: kalikotubularni spoj, pijeloureterični spoj, ureterovezikalni i vezikouretralni spoj. To stanje može biti prolazno (nastalo zbog usporene maturacije mokraćnog sistema) ili trajno (zbog strukturnih ili funkcionalnih anomalija mokraćnog sistema). Smetnje u lučenju i koncentraciji urina ukazuju na funkcionalno oštećenje bubrega dok termin ''dilatacija'' znači da su nastale i anatomske promjene u bubregu.
Zbog toga postoje dva komplementarna pristupa u razmatranju kongenitalnih anomalija mokraćnog sistema, jedan je anatomski i nastoji pokazati promjene morfologije, a drugi je fiziološki ili funkcionalni koji ukazuje na promjene u radu bubrega.
Patološke promjene zavise od stepena i trajanja opstrukcije. Brojne su randomizirane kliničke studije koje kompariraju konzervativno s hirurškim liječenjem prentenatalno dijagnostikovanih hidronefroza. Činjenica je da se stenoze u području pijelo-ureteričnog (p-u) segmenta spontano popravljaju u velikog broja bolesnika što se može objasniti odgođenom, usporenom kanalizacijom ili maturacijom ekskretornog sistema posebno na nivou p-u segmenta. Međutim, stepen dilatacije kod rođenja nije uvijek u skladu s daljnjim predvidivim razvojem anomalije jer se mala ili umjerena dilatacija kanalnog sistema može se s vremenom pogoršati. Suprotno, jaka dilatacija gornjeg sistema može se postepeno popraviti. To ukazuje da su anatomski kriterijumi loš prognostički pokazatelj. Isto se tako i rezultati funkcionalnih studija mogu s vremenom popraviti ili pogoršati bez obzira na inicijalnu procjenu. Ovi nalazi ukazuju da definicija opstrukcione uropatije može biti dinamički proces koga treba pratiti kroz period od nekoliko mjeseci s obzirom na fiziološku maturaciju parenhima i ekskretornog sistema.

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Hidronefroza /Hydronephrosis/ 5 godina 2 meseci ago #105

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
Anomalije pijeloureteričnog spoja

Fetalne uropatije zbivaju se u 1:600 do 800 trudnoća, a najčešće su one na pijeloureteričnom
(p-u) spoju. Javljaju se sporadično, ali se spominje i porodična anamneza. Postoje tri tipa p-u anomalije: ekstraparijetalna, parijetalna i intraparijetalna.
Ekstraparijetalna ili ekstralumenska prezentuje se s aberantnim krvnim sudom koji premoštava p-u spoj i povremeno (ovisno o položaju tijela) redukuje protok urina.
Dilatacija pijelona i klinički simptomi obično su intermitentni što pravi poteškoće u identifikaciji anomalije. Uz to se, obično kod operacije, nađu i adhezije, priraslice, presavinuća, što sve skupa dodatno pojačava opstrukciju. Parijetalne anomalije su najčešće, a uzrokovane su abnormalnom distribucijom mišićnih i kolagenih niti na nivou p-u spoja. Ove histološke abnormalnosti odgovorne su za funkcijske promjene što rezultuje slabom
pasažom bolusa urina kroz p-u spoj.
Intraparijetalna ili intralumenska anomalija u pravilu je rijetka i primarno se opisuje kao nabor sluznice ili valvula ili kao benigni fibroepitelni polip. Ekstraparijetalne i parijetalne anomalije često se zajedno javljaju što stvara poteškoće u postavljanju točne dijagnoze. Neke druge urološke razvojne greške mogu biti pridružene s p-u anomalijom, kao što su ureteralna hipoplazija, vezikoureteralni refluks, djelomična ili kompletna duplikatura uretera i potkovasti bubreg. U slučajevima vezikoureteralnog refluksa ponekad je teško razlikovati primarnu p-u anomaliju od sekundarne (radi se o potpuno suprotnim entitetima) jer ponekad refluks uzrokuje sekundarnu opstrukciju na nivou p-u veze. Abnormalni p-u spoj primarno je karakterističan zadebljanjem mišićnog sloja
uz prisustvo kolagenih niti između njih i elastinom u adventiciji. Može takođe postojati i redukcija glatke muskulature s jačom fibrozom što bi moglo pojasniti abnormalnu propagaciju peristaltičkog talasa.
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Hidronefroza /Hydronephrosis/ 5 godina 2 meseci ago #107

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
Antenatalna dijagnostika

Anomalija se može antenatalno dijagnostikovati ako se na UZV fetusa nađe dilatiran pijelon i kanalni sistem bubrega. Međutim, antenatalna dilatacija pijelona i kanalnog sistema bubrega može takođe postojati kod:
● prolazne fiziološke dilatacije mokraćnog sistema zbog spore kanalizacije i maturacije ekskretornog sustava;
● patološke prolazne dilatacije urinarnog sistema zbog prolaznih, kratkotrajnih smetnji u drenaži urina;
● trajne, definitivne dilatacije zbog smetnji drenaže nastalih drugim urološkim malformacijama (npr. Vezikoureteralna anomalija ili vezikouretralna anomalija).
Signifikantna patološka malformacija, tj. dilatacija pijelona s promjenama u izgledu i debljini parenhima, suspektna je nakon 18-te nedjelje gestacije, ili ako je anomalija obostrana onda je redukovana količina amnijonske tekućine. U ovom zadnjem slučaju, oligohidroamnion se obično otkriva za vrijeme zadnjeg tromjesečja trudnoće.
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Hidronefroza /Hydronephrosis/ 5 godina 2 meseci ago #108

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
Klinička slika

Simptomatologija je različita. Najčešći simptom su recidivirajuće uroinfekcije.
Ožiljci u parenhimu rijetko se nalaze kod izolovane anomalije, premda su prisutni svi faktori koji bi ih mogli stvoriti (inficirani urin, povećan pritisak u pijelonu, intrarenalni refluks). Oko 50% palpabilnih masa u trbuhu bubrežnog su porijekla, a od toga je 40% posljedica pijeloureterične anomalije. Bolovi u slabinama ukazuju na povremene distenzije
kanalnog sistema proksimalno od p-u anomalije. Zapravo nerazjašnjeno je da li bolovi nastaju zbog distenzije pijelona ili relativne ishemije bubrežnog parenhima što nastaje nakon povećanja pritiska retinirane mokraće u pijelonu. Jako distendovanni pijelon zbog p-u anomalije rijetko uzrokuje bolove. Hematurija je rjeđi simptom, nalazi se obično u starije djece i adolescenata koji su do tada bili bez simptoma a onda se nakon većeg fizičkog napora, fudbalske utakmice i sl. pojavi hematurija. Pregledom abdomena ultrazvukom otkriva se jaka unilateralna ili bilateralna hidronefroza. Visoki krvni pritisak nije česti simptom unilateralne hidronefroze.
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Hidronefroza /Hydronephrosis/ 5 godina 2 meseci ago #109

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
Dijagnostika

Ako se sumnja na opstrukcijsku uropatiju potrebno je učiniti komplementarne pretrage da se potvrdi priroda anomalije. Postoje dva moguća dijagnostička pristupa anomaliji p-u vrata, jedan je anatomsko-morfološki, a drugi funkcionalni. Od morfoloških studija na prvom mjestu je ultrazvučni pregled. Dilatacija pijelona manje od 12 mm u anteroposteriornom promjeru smatra se za malu, između 12 i 20 mm za umjerenu i iznad 20 mm za jaku dilataciju. Ultrasonografija može također pokazati važan negativan znak, a to je odsustvo dilatiranog uretera ili zadebljanog zida mokraćnog mjehura što postoji u slučaju subvezikalne opstrukcije. U mnogim medicinskim centrima glavna pretraga za dokazivanje opstrukcijske uropatije je infuzijska urografija. U slučaju anomalije p-u segmenta
radiološki postoje tri glavna znaka:

● usporena sekrecija kontrasta;
● distendiran pijelon sa čašicama i vratovima;
● usporen prolaz kontrasta kroz p-u segment (više od 20 min).

Urografija može takođe pokazati pridružene promjene ekskretornog sistema.
U nekim slučajevima, radi kompletiranja dijagnostike i da se isključe eventualne druge malformacije uretera, preporuča se učiniti i retrogradnu pijelografiju.
I ultrasonografija i urografija mogu pokazati kompenzacijsku hipertrofiju drugog bubrega što je po nekima signifikantni znak opstrukcijske uropatije.
Druge pretrage kao CT, MRI ili arteriografija mogu takođe pokazati anatomiju bubrega, ali se rijetko traže u dijagnostici. Funkcionalne studije. Izotopske studije dozvoljavaju definiciju nekoliko stanja:
● perfuziju bubrega (za vrijeme prvih 15 sec nakon intravenskog injiciranja izotopa);
● određivanje relativne funkcije svakog bubrega koja odražava funkciju glomerula;
● vrijeme prolaska izotopa kroz parenhim;
● ispiranje ili čišćenje izotopa iz gornjih dijelova sistema što ukazuje na valjanost drenaže;
● zaostajanje radioaktivnosti u predjelima bubrega što može biti indirektni znak vezikoureteralnog refluksa ili znak prave opstrukcijske uropatije kod forsirane diureze.
Kod signifikantne opstrukcije protok krvi kroz ipsilateralni bubreg je smanjen, a kroz kontralateralni povećan (objašnjenje za kontralateralnu hipertrofiju). Isto tako relativna funkcija ipsilateralnog bubrega je smanjena. Modernije pretrage koje mogu bolje pokazati funkcijsko stanje bubrega s prediktivnim mogućnostima nakon rješavanja zapreke su DTPA, MAG3 DMSA izotopske studije.
Urodinamske studije baziraju se na postulatu da je pritisak veći u opstruisanom sistemu. Na tom je principu nastala je jedna od prvih urodinamskih studija koja se izvodila u kliničkoj, preoperacijskoj praksi, a određivao se gradijent pritisaka između pijelona i mokraćnog mjehura (Whitakerov test). U pijelon bi se perkutano instališe infuzija fiziološke otopine koja bi polako kapala i ukoliko je kanalni sistem bio uredno prohodan pritisci između mjehura i pijelona bili bi isti. Ukoliko postoji prepreka u p-u spoju, pritisak u pijelonu raste. Gradijent manji od 10 cm vode je normalan (nema prepreke), siva zona je između 10 i 25 cm vode i ukazuje na moguću prepreku bez definitivnog stava, a gradijent iznad 25 cm vode govori za pravu opstrukciju.
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Hidronefroza /Hydronephrosis/ 5 godina 2 meseci ago #111

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
Liječenje

Svrha liječenja pijelo-ureterične anomalije je poboljšati protok urina, prevenirati daljnje oštećenje parenhima i odstraniti simptome tamo gdje postoje.
Četiri su mogućnosti izbora terapijskog postupka:
● konzervativno liječenje;
● privremena derivacija urina (perkutana nefrostomija ili dvostruka ''J'' proteza);
● hirurško ili endoskopsko liječenje;
● hirurgija na fetusu ili derivacija urina.

Konzervativno liječenje

Opravdano je kod većine bolesnika u prvoj godini života ukoliko se ispunjavaju
tri glavna uslova:
● dijete mora biti asimptomatsko;
● dilatacija pijelona mora biti stabilna, nepromijenjena na ponavljanim pregledima
UZV-a ili se smanjuje;
● relativni funkcijski testovi na kontrolnim izotopskim pretragama trebali bi biti stabilni ili se popravljaju. Terapija uroprofilakse se preporučuje premda nema jasnih potvrda da prevenira uroinfekciju. Kod bilateralnih hidronefroza konzervativni pristup je pod znakom pitanja jer pokazatelji funkcije nisu realni. Ukoliko je naglašena bilateralna dilatacija, preporučuje se pijeloplastika na bolesnijoj strani poslije čega se popravi dilatacija i na kontralateralnoj strani. Neke ustanove preferiraju obostranu pijeloplastiku u istom aktu.
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
  • Strana:
  • 1
  • 2
Time to create page: 0.334 seconds