Dobro došli, gost
Username: Password: Zapamti me

TEMA: Fetus kao pacijent (fetalna medicina, fetologija)

Fetus kao pacijent (fetalna medicina, fetologija) 4 godina 2 meseci ago #342

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
FETUS KAO PACIJENT (fetalna medicina, fetologija)


Fetus, 6NG ( NG - nedjelja gestacije)


Fetus (11 NG)


Fetus (14NG)

Mnogo se toga saznalo o trudnoći, vođenju trudnoće i njenoj patologiji, te o samom porodu, pri tome gledajući većinom na majku trudnicu i nastojeći pomoći u tom smislu. Zaštićenost ploda u materici na neki je način i za ginekologe, neonatologe, pedijatre i ostale struke koje se bave fetusom, vjerojatno je predstavljalo svojevrsnu barijeru da se tom fetusu ne pristupa sve dok je tako zaštićeno, odnosno dok ne dođe na svijet. Međutim, ta je mehanička zaštita samo prividna barijera koja doduše dobro štiti fetus od mehaničkih oštećenja, ali ne i od niza bolesti i stanja koja su vezana uz trudnoću ili iz nje proizlaze, pogotovo u današnje vrijeme kada je fetus sve više ugrožen raznim infekcijama koje mogu značajno uticati kako na ishod trudnoće, tako na kasniji rast i razvoj djeteta.
Napredak tehnologije i medicine, a posebno ginekologije i porodništva, rezultirao je 1974. godine razvojem i priznavanjem nove specijalizacije-maternalne i fetalne medicine (MFM-maternal fetal medicine); u okviru ginekologije i opstetricije .


Fetus (16 NG)

Danas su specijalisti maternalne i fetalne medicine dio tima koji posebno zbrinjava trudnoće pod visokim rizikom, a od specijalista zahtijeva multidisciplinarni pristup, te vještine i znanja iz područja porodiljstva, genetike, ginekologije, hirurgije, a posebno poznavanje komplikacija koje se mogu javiti u majke, fetusa i novorođenčeta.

Fetologija u okviru pedijatrijske struke-sadašnje stanje i perspektive

Posebno je razvoj ultrazvuka doveo do posmatranja fetusa u materici, što je indukovalo razvoj jedne nove struke u okviru ginekologije i porodiljstva-maternalne i fetalne medicine.


Fetus (20 NG)


Fetus (24 NG)

Međutim, primijećeno je da postoji sve veći broj stanja u fetusu koja zahtijevaju detaljnije proučavanje i dublju pristup problemu fetusa, pa tako nastaje i novi koncept fetalne medicine. Prema jednom broju stručnjaka, fetalna medicina je dio medicine kome je u središtu fetus kao pacijent. Pri tome se u fetalnu medicinu uključuju sve tradicionalne aktivnosti: prevencija, skrining, dijagnostika i terapija, koja uz pomoć sistematske evaluacije potpomognute razvojem novih tehnologija, pridonose razvoju fetalne medicine.


Fetus ( 36 NG)

Detaljnijim proučavanjem fetusa kao pacijenta, osim ginekologije i opstetricije, danas se sve viša bavi i sama pedijatrija, koristeći više pojam fetologije, za razliku od pojma fetalne medicine koji se češće spominje u kontekstu opstetričke struke. Gledajući s pedijatrijskog aspekta, do sada su se time najviše bavili genetičari, indicirajući invazivne i neinvazivne pretrage radi otkrivanja anomalija fetusa. Genetičari su i danas uključeni u analizu i interpretaciju abnormalnih prenatalnih testova. Stoga je danas i cilj edukacije budućih pedijatara usmjeren prema sticanju znanja iz područja prenatalne dijagnostike, korišćenja savremenih metoda i tehnika u detekciji fetalnih abnormalnosti.



Kombinovanjem ultrazvučnih metoda skrininga i novijih mogućnosti citogenetske analize, danas je moguće uočiti i niz pomaka u fetalnoj dijagnostici: precizna analiza strukturnih hromosomskih anomalija već tokom rutinske amniocenteze; brzi skrining najčešćih hromosomskih anomalija; dijagnostika suspektnih mikrodelecija; prenatalna dijagnostika u porodicama s mogućim X vezanim nasljednim bolestima; predimplantacijska dijagnostika.

Trudnoća u kojoj se očekuje angažman fetalnog tima probire se iz populacije trudnica u kojih su nađene ultrazvučne abnormalnosti fetusa, u kojoj postoje dokazane hromosomske abnormalnosti, trudnoće s faktorima rizika za nasljednu metaboličku ili genetsku bolest, kao i u trudnice koje su bile eksponirane teratogenim faktorima u toku trudnoće.

Najveći broj etičkih pitanja u medicini danas se veže za početak i kraj života, pa tako i razvoj fetalne medicine svakoga dana donosi niz novih etičkih pitanja i dilema. S obzirom na sofisticirane postupke dijagnostike i terapije nad fetusom, već je i pitanje koncepta fetusa kao pacijenta za etičke rasprave. Prenatalna dijagnostika i terapija ne zahtjeva samo brojna stručna znanja, već povlači brojne etičke i legislativne konsekvence, izazivajući kritički stav. Stoga su stručnjaci koji se bave fetologijom dužni što više prezentovati svoje rezultate, bez obzira kakvi oni bili, jer se samo na taj način može doprinijeti pravilnom razvoju i shvaćanju ovog koncepta.
Pravo majke da odlučuje o zdravlju nerođenog djeteta, pravo nerođenog djeteta na sve terapijske mogućnosti i pravo liječnika da svojim znanjem i vještinama pomaže nerođenom djetetu kao pacijentu, sve su to još uvijek moralni i etički problemi.

savetipedijatra.com/index.php/forum/39-f...icina/366-fetologija
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Fetus kao pacijent (fetalna medicina, fetologija) 4 godina 2 meseci ago #344

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
FETALNA EHOKARDIOGRAFIJA









Fetalna ehokardiografija omogućuje procjenu struktura i funkciju fetalnog kardiovaskularnog sistema, time i prognozu ploda, ishod trudnoće, kao i ocjenu moguće postnatalne intervencije, te stoga zauzima zasigurno svoje mjesto u savremenoj perinatologiji. Dvodimezionalnom ultrazvučnom slikom bilo transvaginalnim ili transabdominalnim putem ocjenjujemo kvalitativne anatomske odnose, primjenom obojenog i pulsirajućeg doplera pristupamo ocjeni funkcionalnog stanja kardiovaskularnog sistema, dok se uvođenjem 3D, 4D i STIC tehnologije omogućuje se još jasnija evaluacija fetalnog srca u svim presjecima.

Strukturne anomalije srca i velikih krvnih sudova relativno su često zastupljene u populaciji, 8 do 9 na 1000 živorođene djece. Gotovo 50% zahvaćenih fetusa ima pridužene ekstrakardijalne ili hromosomske anomalije.

Etiologija srčanih grešaka


Etiologija srčanih grešaka još uvijek nije razjašnjena, smatra se da su prirođene srčane greške rezultat multifaktorijalnog djelovanja izmedu 8 i 60 dana embrionalnog razvitka. Strukturalno formiranje srca tokom embrionalnog razvoja je kompleksno i završava tokom 8. nedjelje embrionalnog razvoja kada se formira primitivan aortalni luk. Poremećaji razvoja srčane petlje, septacije, srčanih zalistaka i krvnih sudova ovise o složenim morfogentskim i molekularnim mehanizmima.


AVSD


Koarktacija aorte

http://savetipedijatra.com/index.php/forum/39-fetologija-fetus-kao-pacijent-fetalna-medicina/367-fetalna-ehokardiografija
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Fetus kao pacijent (fetalna medicina, fetologija) 4 godina 2 meseci ago #345

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
RANO OTKRIVANJE DAUNOVOG SINDROMA I OŠTEĆENJA NEURALNE CIJEVI

Daunov sindrom nastaje kao posljedica viška hromosoma u oplođenoj jajnoj ćeliji. Naime, normalan broj hromosoma u ćelijama čovjeka iznosi 46. Osobe s Daunovim sindromom imaju ukupno 47 hromosoma u ćelijama, a taj višak hromosoma odnosi se na hromosom broj 21 pa se ovaj poremećaj naziva još i trisomija 21.
Učestalost Daunovog sindroma značajno raste s povećanjem starosti majke. Tako npr. žena stara 30 godina ima vjerovatnoću da rodi dijete sa spomenutim poremećajem 1:910, dok je u dobi od 40 godina ta vjerovatnoća značajno veća i iznosi 1:100.
Daunov sindrom je najčešći uzrok mentalne retardacije u čovjeka, s učestalošću od 1,3 promila ili 1/770 živorođene djece. Osim mentalne retardacije, djeca rođena s Daunovim sindromom često imaju teške abnormalnosti srca, bubrega i crijeva, što nerijetko zahtijeva hiruršku intervenciju u prvih nekoliko godina života.
Posljednjih desetak godina uvedene su nove metode detekcije fetalnih abnormalnosti, uključujući i Daunov sindrom. Iako postoji način da se Daunov sindrom dijagnostikuje analizirajući tkivo ploda dobiveno amniocentezom ili biopsijom horion frondozuma ipak, ne može se svaka trudnica podvrgnuti ovim zahvatima jer se u oba slučaja radi o metodama koje su na određen način rizične za plod. Zbog toga se primjenjuju neinvazivne metode, odnosno testovi odabira (engl. screening test) i to na nivou čitave populacije trudnica kako bi se otkrile trudnoće s povećanim rizikom. U slučajevima takvih trudnoća preporučuju se daljnji, dijagnostički testovi, npr. amniocenteza.
Cilj ovog testa je, u prvom redu, otkrivanje trudnica s povećanim rizikom rađanja djeteta s Daunovim sindromom i oštećenjem neuralne cijevi ali i drugih poremećaja kao što je npr. Edwardsov sindrom.
Test, znači nije dijagnostički jer se na ovaj način ne utvrđuje konačna dijagnoza već se njime procjenjuje rizik za određenu bolest.

Šta je to oštećenje neuralne cijevi?
Neuralna cijev je struktura koja se razvija vrlo rano u embrionalno doba i diferencira se u mozak i leđnu moždinu. Važno je da se ta cijev pravilno i potpuno zatvori jer u protivnom može ostati otvor na glavi ili kičmi djeteta. Ovakav poremećaj javlja se s učestalošću od 1-2/1000 rođene djece, a pojavljuje se kao anencefalija ili spina bifida.
Anencefalija je najčešći poremećaj neuralne cijevi, a radi se o nepotpunom razvoju mozga i kostiju lobanje. Novorođenčad s takvim poremećajem se najčešće rađa mrtva ili umire vrlo brzo po porodu.





Kod spine bifide riječ je o otvoru na kičmi, pa se zavisno od mjesta koje je zahvaćeno mogu razviti različite poteškoće.




Kako se procjenjuje rizik za Daunov sindrom i oštećenje neuralne cijevi?
Pretraga se izvodi između 15. i 18. nedjelje trudnoće, a potrebna je mala količina krvi trudnice, koja se dobiva punktiranjem vene na ruci. U krvnom serumu mjeri se nivo tri različita proteina (alfa-fetoprotein, slobodna ß-podjedinica humanog horionskog gonadotropina i nekonjugovani estriol). Uzimajući u obzir vrijednosti mjerenja svakog proteina te starosti trudnice izračunava se rizik za Daunov sindrom.
U trudnoća s Daunovim sindromom nivoi alfa-fetoproteina i nekonjugovanog estriola su niski, a nivo slobodne ß-podjedinice humanog horionskog gonadotropina je vrlo visoka. Naravno postoje i odstupanja od ovih odnosa, a to je najčešće slučaj u lažno negativnih rezultata testa.
Proračun rizika za oštećenje neuralne cijevi temelji se samo na mjerenju razine alfa-fetoproteina, a ona je viša od očekivane vrijednosti u određenoj nedjelji trudnoće. Povišena vrijednost ovog proteina može biti i u slučajevima defekta prednjeg trbušnog zida ploda.

Rezultat testa je izražen brojčano i on opisuje vjerovatnost da određena trudnica rodi dijete s Daunovim sindromom, odnosno s oštećenjem neuralne cijevi. Drugim riječima, nalaz može upućivati na povećan rizik ili pak na mali rizik. Graničnu vrijednost između visokog i niskog rizika odredili su genetičari i on u mnogim centrima koji procjenjuju rizik za Daunov sindrom iznosi 1:250. Vrijednosti koje su više od ovog graničnog rizika predstavljaju smanjen, mali rizik, dok niže vrijednosti ukazuju na povećan, odnosno visok rizik. Trudnicama s povećanim rizikom za Daunov sindrom preporučiće se amniocenteza kako bi se postavila tačna dijagnoza.
Još jednom:
O manjem ili niskom riziku riječ je kada su vrijednosti testa : 1:50, 1:100, 1:150, 1:200.
O graničnom riziku se govori kada je dobijena vrijednost testa 1:250, a o visokom riziku kada su vrijednosti testa: 1:300, 1:500, 1:1000 itd.

Naravno, prije svake amniocenteze obavi se ultrazvučni pregled trudnice radi određivanja starost trudnoće, provjere vitalnost ploda te da bi se isključile vidljive strukturne anomalije. Ultrazvučni pregled je značajan za rano otkrivanje Daunovog sindroma. U prvom tromesečju trudnoće ultrazvučni skrining je zasnovan na nenormalnom nakupljanju limfe u vratnom dijelu ploda.



Prate se i druge abnormalnosti povezane sa Daunovim sindromom (uključujući zastoj rasta, srčane defekte...) kao i fenotipske (spoljne) karakteristike ovog sindroma, koje se na ultrazvuku mogu primijetiti u drugom tromesečju.



U najkraćem, ultrazvučnim pregledom ploda moguće je otkriti oko 80 odsto slučajeva Daunovog sindroma, tako da je otkriće anomalija kod ploda danas glavni razlog za upućivanje trudnice na amniocentezu.



http://savetipedijatra.com/index.php/forum/39-fetologija-fetus-kao-pacijent-fetalna-medicina/368-rano-otkrivanje-daunovog-sindroma-i-ostecenja-neuraln
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Fetus kao pacijent (fetalna medicina, fetologija) 4 godina 2 meseci ago #347

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
AMNIOCENTEZA



Amniocenteza je test u kojem se uzima mali uzorak tekućine (plodove vode) koja okružuje bebu. Analizom plodove vode može se ustanoviti da li beba ima određene abnormalnosti.
Kroz majčinu kožu igla se gurne kroz zid uterusa (materice) u plodovu vodu bez dodirivanja bebe ili placente (posteljice).
U vrijeme provođenja testa, obično oko16. nedjelje trudnoće, oko bebe se nalazi oko 150 ml plodove vode. Za test je potrebno oko 15 ml tekućine.
Plodova voda se testira za dvije stvari:
- Mjeri se prisutnost bjelančevine zvane alfa-fetoprotein. Razina te bjelančevine u plodovoj vodi obično je povišena kad beba ima spinu bifidu.
- Ćelije iz plodove vode mogu se koristiti da se provjeri struktura bebinih hromosoma. Pretragom se može utvrditi da li dijete ima Daunov (Down) sindrom (mongoloidnost) ili neki drugi manje uobičajeni hromosomski poremećaj.
Takođe se može utvrditi i pol djeteta.
Postoji i više drugih testova koji se mogu napraviti s plodovom vodom, ali oni se provode jedino kad se zna da postoji rizik da će roditelji imati dijete s nekom od vrlo rijetkih bolesti.

Kome se predlaže amniocenteza?

- Ženama koje će u predviđeno vrijeme poroda biti stare 37 godina ili više.
- Ženama koje su već imale dijete s problemom kao što je Daunov sindrom ili spina bifida.
- Ženama (ili djetetovom biološkom ocu) koji i sami imaju hromosomski poremećaj ili onim roditeljima za koje se zna da postoji rizik da će imati dijete s nekom od rijetkih “metaboličkih” poremećaja.

Zašto se ženama starijim od 37 godina predlaže amniocenteza?
Što je žena starija, to se više povećava vjerojatnost da će roditi dijete s hromosomskom abnormalnošću. Najčešća abnormalnost je Daunov sindrom.
U dobi između 37 i 40 godina vjerovatnost da će roditi dijete s hromosomskom abnormalnošću je otprilike 1 prema 100. Nakon 40 godina starosti ta je vjerovatnost još veća.
Test se može napraviti bilo kada u toku trudnoće, ali se smatra sigurnijim za fetus da se čeka bar do 15. nedjelje trudnoće.

Zašto je prije amniocenteze potreban ultrazvučni pregled?

Ultrazvuk koristi zvučne talase visoke frekvencije da stvori sliku unutrašnjih organa. Naročito je dobar za gledanje nerođene bebe.



Postupak se sastoji od premazivanja gela po donjem dijelu trbuha i zatim blagog pomicanja plastičnog predmeta (sonde) po površini kože.
Nisu poznate nikakve opasnosti vezane uz korišćenje ultrazvuka.
Ultrazvukom će se provjeriti da li postoji samo jedan fetus i da li trudnoća i placenta izgledaju normalno. Takođe će se odrediti dob fetusa.

Ultrazvučnim pregledom ne može se isključiti Daunov sindrom, ali neki nalazi mogu ukazivati da je Daunov sindrom prisutan.
Konačno, ultrazvuk je koristan da se odredi tačan položaj bebe i placente (posteljice) prilikom
priprema za amniocentezu.

Šta će se dogoditi na dan testiranja?
Nije neophodno da mjehur bude pun. Medutim, ako se u mjehuru zadrži nešto urina, lakše je vidjeti bebu i donji dio maternice. Kad je pregled gotov, odmah se prelazi na obavljanje amniocenteze.



Nakon dezinfikovanja kože u matericu se gurne igla. Ljekar vodi iglu prateći je preko ekrana za ultrazvuk. Potrebno je samo tridesetak sekundi da se u štrcaljku usiše 15 ml plodne vode.

Koliko dugo treba čekati rezultate?
Rezultati testa za spinu bifidu obično su gotovi nakon sedam dana.
Međutim, s obzirom da bi se veći samim ultrazvučnim pregledom u većini slučajeva otkrilo kad beba ima spinu bifidu, vaš ljekar neće javljati rezultate testa osim ako ima problema ili ako ste već prije imali bebu sa spinom bifidom.
Hromosomski test za Daunov sindrom traje dvije sedmice jer ćelije treba kultivisati u laboratoriji. Ako se otkrije abnormalnost, trudnoća se može prekinuti čak i u ovoj fazi.

http://savetipedijatra.com/index.php/forum/39-fetologija-fetus-kao-pacijent-fetalna-medicina/369-amniocenteza
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.

Odgovor: Fetus kao pacijent (fetalna medicina, fetologija) 3 godina 11 meseci ago #365

  • Dr. Dragan
  • Dr. Dragan's Avatar
  • OFFLINE
  • Administrator
  • Poruke: 447
  • Karma: 0
INTRAUTERINI ZASTOJ U RASTU PLODA





Porodna masa je rezultat djelovanja više faktora rasta koji zavise od genetskog potencijala, potpore rastu i faktora okoline, a najprecizniji je pokazatelj intrauterinog rasta ploda.

Zavisno od uzroka i vremena djelovanja poremećaja faktora rasta doći će do intrauterinog zastoja rasta ploda koji rezultuje rađanjem novorođenčeta male porođajne mase za gestacijsku dob. Mala porođajna masa novorođene bebe (small for date) definiše se kao masa manja od 10. percentila porođajne mase za gestaciono doba. Primjera radi, djeca rođena u terminu sa malom tjelesnom masom za gestaciono doba imaju tjelesnu težinu manju od 2500 grama.



Dijete sa intrauterinim zastojem u rastu može, ali ne mora biti malo za datum - prema tablicama fetalnog rasta (na primer, ako su mu krupni roditelji), ali je njegov rast u toku trudnoće iz nekog razloga bio usporen ili zaustavljen, tako da ono nije dostiglo dimenzije za koje je genetski bilo predodređeno. U ovoj grupi djece su povećane stope obolijevanja i smrtnosti, pa ona zahtijevaju poseban nadzor.

U uslovima smanjene potpore za rast nastaje cijeli niz poremećaja i adaptacijskih mehanizama vitalnih organa.
Svi ti brojni poremećaji uzrokovani poremćajima potpore rasta, uz intrauterini zastoj rasta vode prema intrauterinoj smrti ploda. Spašavanje intrauterino ugroženog života pridonosi povećanju broja operativno završenih trudnoća s rađanjem djeteta male porođajne mase. Osim uzročno-posljedičnih prepoznatljivih i očekivanih perinatalnih i neonatalnih komplikacija koje su počele intrauterino, a nastavljaju se nakon rođenja, jedan dio novorođenčadi male porodne mase prolazi bez vidljivih komplikacija nakon rođenja, kroz djetinjstvo i adolescenciju, međutim zdravstveni problemi u vidu organskih ili metaboličkih promjena mogu se manifestovati tek u odraslom dobu.

Postoje dva tipa intrauterinog zastoja u rastu: simetričan (nastaje prije 34. nedjelje gestacije, i obično se viđa kod hipotrofične nedonoščadi) i asimetričan (počinje nakon 34. nedjelje gestacije i sreće se kod donesene i prenesene novorođenčadi).

Simetričan


- Rani početak (<34 nedjelje gestacije)
- Proporcionalno mali rast (dijete je skladno, ali sićušno)
- Smanjen potencijal rasta
- Rast je konstantno usporen, ali se ne prekida
- Mali rizik od perinatalne asfiksije
- Zadovoljavajuće energetske rezerve
- Mali rizik od sniženog nivoa šećera u krvi

Uzroci: intrauterine infekcije ploda, hromozomske i genetske bolesti, metaboličke bolesti, urođene anomalije i rijetki sindromi.

Način djelovanja: faktori intrauterinog zastoja deluju direktno na plod, smanjujući njegov potencijal za rast u ranoj fazi.

Asimetričan

- Kasni početak (od 34. nedjelje gestacije)
- Neproporcionalno mali rast (glava velika u odnosu na tijelo)
- Očuvan potencijal rasta
- Prekid rasta pod uticajem faktora sredine
- Povećan rizik od perinatalne asfiksije
- Smanjene energetske rezerve
- Velika sklonost ka sniženju nivoa šećera u krvi

Uzroci: hronična fetalna patnja, povišen krvni pritisak u trudnoći, bubrežne bolesti u trudnoći, teži stadijumi šećerne bolesti, loša ishrana trudnice, pušenje u trudnoći

Način djelovanja: faktori intrauterinog zastoja djeluju na posteljični krvotok, smanjujući dopremanje hranljivih materija i kiseonika plodu.

Asfiksija - nedovoljna snabdjevenost mozga kiseonikom



Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
Time to create page: 0.498 seconds