Članci

Štampa

REANIMACIJA NOVOROĐENČETA

Autor Super User. Posted in SP članci

Najveći procenat novorođenih beba ulazi u spoljnji /ekstrauterini/ život bez poteškoća, njih oko 90%. Zahtjevaju vrlo malu ili nikakvu pomoć da spontano prodišu i uspostave regularne respiracije.
Oko 10% novorođenih beba nalazi se u situaciji da im je potrebna određena pomoć kako bi prodisala odmah po rođenju.
Jedan procenat tek rođenih beba traži reanimacione mjere da bi preživjele.

Precizno ćemo to opisati.

Majčina zdravstvena stanja koja nagovještavaju potrebu za reanimacijom njene bebe:

Preeklampsija i eklampsija
Infekcije /polno prenosive bolesti, HIV.../
Prijevremeno prsnuće plodovih ovojaka
Prenesena trudnoća
Dijabetes majke
Anemija
Prethodne neuspješne trudnoće
Višeplodna trudnoća
Patnja bebe u materici
Krvarenje u drugom i trećem tromjesečju trudnoće
Majka starosti ispod 16 godina ili starija od 35 godina
Nekontrolisana trudnoća

Faktori rizika tokom porođaja:

Plodova voda neprijatnog mirisa
Prijevremeno prskanje vodenjaka /više od 18 sati prije porođaja/
Produžene kontrakcije /više od 24 sata/
Fetalna bradikardija /usporen puls ploda/
Mekonijum /bebina stolica i prije porođaja se može naći u plodovoj vodi/
Prijevremene kontrakcije
Karlično ili drugo abnormalno namještanje ploda pred ulazak u porođajni kanal
Vaginalno krvarenje prije porođaja
Distocija ramena
Prolaps pupčane vrpce
Porođaj forcepsom ili vakuum ekstraktorom
Carski rez

Šta je Distocija ramena?

Distocija ramena može biti jedno od najviše zastrašujućih hitnih stanja u porođajnoj sali. Iako tu mnogi činioci igraju ulogu, u većini slučajeva pojavljuje se bez upozorenja. To hitno stanje može se riješiti smirenim pristupom i pravilnim postupanjem, u ovom slučaju primjenom određenih hvatova kao što su: hvat prema McRobertsu, pritisak iznad simfize, unutarnja rotacija ili porođaj stražnjega ramena kako bi se omogućilo oslobađanje zaglavljenog ramena i rođenje djeteta.

Obično se opisuje kao porođaj pri kojemu su nužni dodatni manevri nakon što se nježnom trakcijom ne uspije poroditi prednje rame. Distocija ramena nastaje kad prednje fetusovo rame zapne za rub majčine simfize. Manje je učestala distocija stražnjeg ramena, kada ono zapne za promontorij sakruma.

Incidencija nastanka distocije ramena varira prema težini djeteta – u djece s porođajnom težinom od 2500 do 4000 g u 0,6 – 1,4 % slučajeva, a naglo raste u djece s porođajnom težinom od 4000 do 4500 g, čak za 5 – 9 % ako govorimo o djeci majki koje ne boluju od dijabetesa. Pojavljuje se u jednakoj mjeri u prvorotkinja i višerotkinja, iako je češća u trudnica koje boluju od dijabetesa. Uzrok mogu biti i neki činioci koji prethode porođaju ili se javljaju tijekom porođaja, kao što je uporaba vakuum-ekstraktora i forcepsa. Ipak, najčešće se pojavljuje u fetusa normalne porođajne težine i kad se njezina pojava najmanje očekuje.

ABECEDA reanimacije:

A - Disajni put (pozicioniranje i čišćenje)
B - Disanje (stimulacija disanja)
C - Cirkulacija (mjerenje pulsa)

- Otvorite i oslobodite disajne puteve.
- Obezbijedite disanje, bilo spontano ili asistirano.
- Postarajte se da postoji adekvatna cirkulacija oksigenisane krvi.

Oprema koja je neophodna za reanimaciju novorođenčeta mora da bude pristupačna i funkcionalna pri svakom porođaju. Funkcionalnost i ispravnost opreme treba provjeriti prije porođaja.

Osnovna oprema za oživljavanje novorođenčadi sadrži:
- izvor toplote
- komprese
- aspirator
- Ambu-balon i masku

Prilikom svakog porođaja, treba da budete spremni da reanimirate novorođenče, jer se potreba za reanimacijom može ukazati potpuno neočekivano. Sva potrebna oprema mora biti montirana prije porođaja i morate znati kako da je koristite.

U prvih 30 sekundi po rođenju svaka beba zahtijeva početne korake zbrinjavanja. Početnim koracima treba odmah pristupiti i oni uključuju:

- pružanje toplog i suvog okruženja
- pozicioniranje i čišćenje usne duplje i nosa, naročito ako je bila zelena plodova voda i ako ima mekonijuma po koži bebe
- brisanje i stimulacija bebinih disajnih pokreta, uz repozicioniranje glave u cilju otvaranja disajnih puteva.

Ako je mekonijum prisutan u plodovoj vodi, trebalo bi brzo izvršiti sukciju usne duplje i nosa.
Sekreti se mogu ukloniti brisanjem usta i nosa peškirom ili sukcijom aspiracionom pumpom, a najbolje je to učiniti kateterom za sukciju.
Ako novorođenče ima veliku količinu sekreta koji izlazi iz usne duplje, okrenite mu glavu na stranu. To će omogućiti skupljanje sekreta u obrazu, odakle se može lako ukloniti.
Sukcija usne duplje radi se prije sukcije nosnica, da novorođenče ne bi moglo ništa da aspirira u traheju i pluća.

* Mekonijum - prva bebina stolica, obilna, ljepljiva, boje katrana.

Često, pozicioniranje bebe i sukcija sekreta će pružiti dovoljno stimulacije za otpočinjanje disanja. Sušenje /toplim peškirom ili toplom kompresom/ i sukcija će takođe djelovati stimulativno.
Ako i nakon sušenja i sukcije novorođenče nema adekvatne respiracije, može se na kratko pružiti i dodatna taktilna stimulacija kako bi podstakla disanje.

Bezbjedne i odgovarajuće metode pružanja dodatne taktilne stimulacije uključuju:
- pljeskanje ili tapkanje tabana
- nježno trljanje leđa ili ekstremiteta novorođenčeta.

Kada je prošlo tih prvih trideset /30/ sekundi u kojima smo utoplili novorođenče, pozicionirali ga, očistili mu usnu duplju i nosnu šupljinu, osušili i stimulisali ako je trebalo, pristupamo procjeni i određujemo da li je potrebna reanimacija.

Vitalni znaci koje procjenjujemo su:
1. Disanje
2. Srčana radnja
3. Boja kože

Ad 1/ Očekuju se dobri pokreti grudnog koša, a broj i dubina respiracija bi trebalo da se uvećaju nakon nekoliko sekundi taktilne stimulacije.

Ad 2/ Vrijednost pulsa bi trebalo da bude preko 100 otkucaja u minuti. Najlakši i najbrši metod mjerenja pulsa je opipavanje pulsa na bazi pupčanika. Ako na taj način ne osjetimo puls, onda na lijevu stranu grudnog koša stavljamo stetoskop i pratimo srčane otkucaje.

Ad 3/ Kada je uspostavljen normalni srčani rad i ventilacija /uredne respiracije, centralna cijanoza NE bi trebala da bude prisutna.
Ako je centralna cijanoza prisutna /plavičasta boja kože trupa, ekstremiteta, usana i desni/ tretirajte je ventilacijom pozitivnim pritiskom /uduvavanje kiseonika preko bebinog nosa/ uz upotrebu ambu-balona.

Ono što se uradi u prvih trideset sekundi je od kritične važnosti, a ono što uradimo u sljedećih 30 sekundi može da spasi život.
Ako beba ne diše nakon trideset sekundi ili je puls ispod 100 otkucaja u minuti, moramo obezbijediti disajni put i disati umjesto bebe pružajući ventilaciju pozitivnim pritiskom.
Pulmonalna ventilacija je najvažniji korak u reanimaciji novorođenčeta. Efikasna ventilacija će poboljšati puls i boju kože.
Oprema za ventilaciju pozitivnim pritiskom jeste ambu-balon i maska.

Ambu-balon se, u slučaju kada kiseonik nije dostupan, automatski ispunjava vazduhom iz prostorije. Ostaje ispunjen sve vrijeme, izuzev kada se stisne.
Važno je čvrsto pritisnuti masku na bebino lice, pošto je čvrsto prijanjanje neophodno da bi se postiglo dovoljno pozitivnog pritiska za šrenje bebinih pluća.
Svaki put kada se balon ponovo raširi nakon što smo ga pritisli, vazduh ulazi u balon preko otvora za vazduh.

I onda kada je balon konektovan na izvor 100% kiseonika i kada 100% kiseonik protiče kroz otvor za kiseonik, vazduh koji ulazi svaki put kada se balon ponovo raširi ga razblažuje. Na taj način koncentracija kiseonika koji prima pacijent je redukovana na 40%.

Visoke koncentracije kiseonika mogu se postići samo uz upotrebu ambu-balona sa rezervoarom kiseonika.

Vrijednosti pritiska koji obezbjeđuje ambu-balon ne zavise od protoka kiseonika koji ulazi u balon. Vrijednosti pritiska i njegova zapremina u svakom udahu zavise od toga koliko stiskamo balon; od toga da li postoji slobodan prostor između maske i bebinog lica i, naravno, od tačke podešenosti ventila za oslobađanje pritiska /pop-off ventila/.

Ako ventiliramo sa previsokim pritiskom, pluća se mogu previše raširiti, dovodeći do ruptura alveola i isticanja vazduha /pneumotoraksa/.

Da bi izbjegli postojanje slobodnog prostora između maske i bebinog lica moramo odabrati adekvatnu masku. Izbor maske za određeno novorođenče zavisi od toga koliko dobro prijanja na njegovo lice.
Maska odgovarajuće veličine je ona čiji okvir pokriva vrh brade, usta i nos, ali ne i oči.

Prije nego krenemo sa venitilisanjem bebinih pluća, još jednom provjerimo prohodnost disajnih puteva i uradimo sukciju usta i nosa ako je potrebno.

Beba leži na leđima, njen vrat je u blagoj ekstenziji /da disajni putevi budu otvoreni/. Da ovo postignemo pomaže nam rolna od pelen ili komprese koju stavimo ispod bebinih ramena.

Osoba koja amba /ventiliše pritiskajući ambu-balon/ treba da se pozicionira pored bebine glave. Masku namjestimo tako da nam ne blokira pogled na bebin grudni koš, pošto moramo posmatrati pokrete grudnog koša prilikom pružanja ventilacije.




Ambu balon

Koliko često treba stiskati balon?

Pritisnemo balon na "diši", otpuštamo ga na "dva,tri", pa opet pritisnemo na "diši" i, na taj način ćemo održati učestalost od 40 do 6o respiracija u minuti, a to nam je i bio cilj.

Nakon 30 sekundi sprovođenja ventilacije pozitivnim pritiskom tražimo sljedeća četiri znaka poboljšanja:

1. Ubrzanje pulsa
2. Poboljšanje u boji kože
3. Spontano disanje
4. Poboljšanje mišićnog tonusa

Dok se vrijednosti pulsa približavaju normalnim, nastavljamo da ventilišemo bebu ritmom od 40-60 respiracija u minuti; pratimo kako bebina koža dobija ružičastu boju, a tonus se popravlja /nestaje mlitavost/.
Kada se vrijednosti pulsa stabilizuju preko 100 otkucaja u minuti, učestalost i pritisak asistiranih ventilacija postepeno smanjujemo, uz stimulisanje bebinog disanja.
Ako beba diše efikasno i spontano, a puls je iznad 100 otkucaja u minuti, možemo prekinuti asistiranu ventilaciju i, ovog puta sa zadovoljstvom, slušati bebin plač .

Stanje većine beba koje zahtijevaju reanimaciju će se poboljšati ukoliko primijenimo adekvatnu ventilaciju pozitivnim pritiskom. Međutim, ako se bebino stanje i dalje ne poboljšava, ponovo provjerimo da li su prisutni pokreti grudnog koša sa svakom insuflacijom pozitivnim pritiskom i zamolimo asistenta da stetoskopom prati bilateralne disajne tonove. Ako se grudni koš ne širi kako treba, a disajni tonovi su slabi, razlozi mogu biti:

- maska ne prijanja na lice
- disajni putevi su blokirani
- nedovoljan pritisak insuflacija

* Ako čujemo ili osjetimo kako vazduh prolazi mimo maske, ponovo namjestimo masku na lice i pokušamo da je više priljubimo. Do prolaska vazduha najčešće dolazina mjestu između brade i nosne pregrade. Naravno, pazimo da masku ne pritisnemo previše jako na bebino lice.

* Blokirani disajni putevi su još jedan mogući razlog neuspješnog ventiliranja bebinih pluća. Stoga, provjerimo bebin položaj i izvršimo malo veću ekstenziju vrata. Provjerimo da li je prisutan sekret u ustima i nosu, očistimo usnu duplju i nos i pokušamo da ventiliramo dok su bebina usta blago otvorena.

* A ako ne stiskamo dovoljno jako balon /nedovoljan pritisak insuflacije/, u tom slučaju povećamo pritisak.
U slučaju da koristimo balon s ventilom za oslobađanje pritiska /pop-off/, povećavaćemo pritisak dok se ventil ne aktivira.

Zapamtimo, uvijek moramo procijeniti svoje odluke i postupke. Uspostavljanje efikasne ventilacije je od ključne važnosti za skoro sve uspješne reanimacije!

Pogledajmo kako to izgleda u porođajnoj sali. Beba je rođena i ima probleme sa disanjem. Stavljena na na reanimacioni sto /toplo i suvo okruženje/, potom pozicioniranje i čišćenje usne duplje i nosa...


Kompresija grudnog koša

Odgovarajući puls je neophodan za normalnu srčanu funkciju i u većini slučajeva sama ventilacija 100% kiseonikom biva dovoljna da poveća puls novorođenčeta na odgovarajući nivo.
Ako ni ventilacijom 100% kiseonikom,u trajanju od 15 do 30 sekundi, ne uspijemo postići adekvatan puls /80 i više otkucaja u minuti/, moramo primijeniti spoljnju masažu srca.
Kompresija grudnog koša /spoljnja masaža srca/ se sastoji od od ritmičnih spoljnjih pritisaka na sternum koji

- vrše pritisak na srce prema kičmi
- povećavaju pritisak unutar grudnog koša
- cirkulišu krv prema bebinim vitalnim organima

Srce leži u grudnom košu, između sternuma i kičme. Pritiskanjem sternuma vršimo i pritisak na srce i povećavamo pritisak u grudnom košu, dovodeći do toga da se krv pumpa u arterije. Kada pritisak na srce popusti, krv ulazi u srce iz vena.

Kompresija grudnog koša uvijek mora biti praćena ventilacijom 100% kiseonikom. Znači, jedna osoba ventiliše bebu i stetoskopom prati stanje pulsa, a druga osoba izvodi spoljnju masažu srca. Čim je puls 80 i više otkucaja u minuti, prekidamo sa kompresijom grudnog koša. Ispod 80 otkucaja u minuti, nastavljamo kompresiju grudnog koša /spoljnju masažu srca/, ritmom jedan, dva tri, diši /pritisak na ambu balon/.


Kada donesemo odluku da uradimo spoljnju masažu srca, novorođenče je već postavljeno za ventilaciju pozitivnim pritiskom i ventiliše se 100%-tnim kiseonikom.
Osoba koja izvodi kompresiju grudnog koša mora imati pristup grudnom košu i postaviti svoje u ruke u ispravan položaj.

Tehnika palčeva

Obuhvatamo grudni koš s obje ruke i to postavljanjem palčeva na grudnu kost, a prstiju ispod novorođenčeta. Palčeve postavimo tako da dodiruju jedan drugi ili, pak, jedan preko drugog kod malog novorođenčeta.
Palčevi su upotrijebljeni za vršenje pritiska na grudnu kost, a prstima pridržavamo leđa. Moramo voditi računa da ne vršimo jak pritisak na rebra i ne izazovemo lom rebara ili pneumotoraks.

 

 

 

Metoda dva prsta

Vrhovima srednjeg prsta i kažiprsta, ili srednjeg prsta i prstenjaka, radimo spoljnju masažu srca.
Prilikom spoljnje masaže srca vršimo pritisak na donju trećinu grudne kosti. Nikada ne vršimo pritisak na štitasti vrh grudne kosti.

Novorođenče koje ventilišemo i kome radimo spoljnju masažu srca je, naravno, pravilno pozicionirano. Vrat je blago istegnut da bi osigurao otvoren put kiseoniku za ventilaciju.

Spoljnju masažu srca uvijek prati i ventilacija 100%-nim kiseonikom. Poštujemo proceduru da nakon urađene tri kompresije na grudnu kost, ubacimo jednu ventilaciju.
Jedna osoba vrši spoljnju masažu, a druga ubacuje ventilaciju. Poštuje se ritam i naglas izgovara:
/Jedan i Dva i Tri i Ventliši i/.
Ovaj ciklus traje 2 sekunde,a daje 90 kompresija i 30 ventilacija u minuti.

Nakon svakih 30 sekundi mjerimo puls u trajanju od 6 sekundi. Dobijeni rezultat pomnožimo sa deset i dobijemo broj otkucaja srca u minuti.

Spoljnju masažu srca prekidamo ako je broj otkucaja 80 ili više u minuti.

U slučaju da smo prinuđeni da, zbog nižeg pulsa, duže vrijeme radimo spoljnju masažu srca, produženo ventilisanje je lakše ako uradimo endotrahealnu intubaciju.

TEMA: Perinatalna asfiksija, reanimacija rođene bebe i posljedice