Članci

Štampa

KRAJNICI I KADA ODSTRANITI KRAJNIKE

Autor Super User. Posted in SP članci

KRAJNICI su dio imunološkog sistema i pomažu pri zaštiti od bakterija i virusa koji mogu izazvati infekciju. Krajnici proizvode bijele krvne ćelije (limfocite) koje „gutaju“ mikrorganizme pri njihovom ulasku kroz nos i usta.
U ždrijelu postoje tri krajnika: nepčani koje se nalaze u usnoj šupljini (oni su parni) i treći krajnik (vegetacije) koji je neparni, a nalazi se iza nosne šupljine, u ždrijelu. U slučaju njihove hronične upale, krajnici više ne obavljaju svoju odbrambenu funkciju već postaju žarišta infekcija koja se mogu manifestovati čestim upalama grla ili se mogu komplikovati promjenama na drugim organskim sistemima.




Snimak krajnika za izraženim kriptama

KADA ODSTRANITI KRAJNIKE?

Odstranjivanje krajnika (tonzilektomiju) ne treba preporučiti sve dok nismo sigurni da će se tim operativnim zahvatom ostvariti korist za pacijenta.
- Dijete koje je imalo peritonzilarni apsces treba uputiti na tonzilektomiju.
- Dijete koje ima upadljivo mali faringealni prostor mora da odstrani hipertrofične (jako uvećane) tonzile da bi lakše gutalo.

Dijete sa ponavljanim, dobro dokumentovanim tonzilitisom treba da bude tretirano profilaktički antibioticima u toku zimskih mjeseci ili ga treba tonzilektomirati.


Lakunarna (gnojna) angina

Infekcija farinksa (ždrijela) obično zahvata nazofarinks (gornji dio ždrijela) i kod djece u predpubertetu uzrokuje hipertrofiju (uvećanje) adenoida (tzv. treći krajnik). Adenoidi se mogu toliko povećati da zatvore zadnje nosne otvore i djelimično zatvore otvore Eustahijevih tuba. Ako dokazana opstrukcija perzistira i pored adekvatnog liječenja akutne infekcije, indicirana je adenoidektomija. Ovaj postupak može da bude ponovljen više puta u toku djetinjstva da bi se spriječilo ozbiljno oboljenje uva. Indikacije za odstranjivanje adenoida (trećeg krajnika) su jasno odvojene od onih za tonzilektomiju.

Ne treba zaboraviti da i tonzile i adenoidi imaju tendenciju da atrofiraju kada dijete dospije u pubertet.

Peritonzilarni apsces

Tonzilarna infekcija, mada obično ograničena samo na limfoidno tkivo, može ponekad da se raširi na okolne mišiće i sluznicu. Penetracija (prodor) infekcije kroz fibroznu kapsulu koja okružuje tonzilu obično dovodi do stvaranja apscesa.
Liječenje se sastoji od primjene odgovarajućih antibiotika (uraditi briseve grla i nosa, antibiogram). Incizija i drenaža se vrše uvođenjem igle u apsces, a zatim se uradi incizija duž igle. Nakon oporavka od akutne infekcije, treba uraditi tonzilektomiju da bi se spriječilo ponovno stvaranje apscesa.

U slučaju akutne infekcije krajnika treba, kada je god to moguće, uraditi kulturu brisa iz guše, antibiogram i dati odgovarajući antibiotik.

Čestice hrane i epitelijalni detritus se često pogrešno objašnjavaju kao purulentni (gnojni) materijal kada se nađu u tonzilarnim kriptama, a viđeno stanje pogrešno dijagnostikuje kao gnojna upala krajnika.


 


Ovako izgleda hirurška intervencija odstranjivanja krajnika (laserom):


A ovo je klasična tonzilektomija i adenoidektomija: